Cakovec.org
Grad Čakovec

Grad Čakovec, Hrvatska

» Domena cakovec.org je na prodaju »

» This website is for sale »

Cakovec City, Croatia

Čakovec (zemljopisna širina 46.38 N, zemljopisna dužina 16.43 E, nadmorska visina 164 m) je grad u sjevernoj Hrvatskoj i sjedište Međimurske županije, regije koja se nalazi između rijeka Mure i Drave i poznata je po svojim vinogradima, agrokulturi i lovištima. Prema popisu iz 2001. grad sa svojim prigradskim naseljima broji 30.455 stanovnika (sam grad broji 15.790 stanovnika), prvenstveno Hrvata i rimokatolika, a najveće manjine su Romi, Srbi i Slovenci. Na mađarskom jeziku grad se naziva Csáktornya (njemački Tschakturn).

Povijest grada

Prema dosada poznatim podacima, prvo naselje na današnjem području Čakovca podigli su Rimljani pod nazivom Aquama, kao utvrdu za vojne potrebe. Čakovec je dobio ime po grofu Dimitriju Csakyju (Čakiju), koji je početkom 13. stoljeća podigao drvenu utvrdu koja je prozvana "Čakov turen". Prvi puta izrijekom Čakovec se, kao utvrđeni grad, spominje 1333. godine u ispravi kralja Roberta. Kroz svoju burnu povijest Čakovec je, kao i Međimurje, često mijenjao gospodare. Najznačajnije razdoblje je svakako 16. i 17. stoljeće, kada su u Čakovcu stolovali hrvatski banovi i vojskovođe iz obitelji Zrinski. Kroz više generacija obitelj Zrinski je od čakovečke utvrde stvorila jedan od najraskošnijih hrvatskih i europskih dvoraca toga doba.

U to vrijeme grad je bio ne samo oaza civilizacije i kulture na vječno nemirnoj turskoj granici, već i mjesto na kojem su donosile odluke od bitnog značaja kako za Hrvatsku , tako i za njeno srednjoeuropsko okruženje. U Čakovcu su održane banske konferencije za Nikole Zrinskog-Čakovečkog (1620.-1664.).

Poveljom Jurja IV. Zrinskog, od 29. svibnja 1579. godine, stanovnicima podgrađa čakovečke utvrde daje se status slobodnog trgovišta, čime je naselje dobilo osnovne atribute grada.

1848. godine Čakovec je proglašen slobodnim kraljevskim gradom. Izabrano je gradsko vijeće od 30 članova, njegov izvršni organ - Savjet Grada Čakovca od 10 članova te prvi gradonačelnik. Snažan gospodarski i društveni polet Čakovec doživljava u drugoj polovici 19. stoljeća izgradnjom željezničke pruge, jedne od prvih na ovim prostorima.

Ustrojavanjem jedinica lokalne uprave i samouprave, čime je Republika Hrvatska podjeljena na županije, te gradove i općine, Čakovec 1993. godine ponovo dobiva status grada.

Danas

Čakovec je ekonomski, prometni, kulturni i upravni centar Međimurske županije. Kao administrativni centar, Čakovec ima Gimnaziju, tehničke i graditeljske srednje škole i Visoku učiteljsku školu.

Privreda područja zasnovana je na tekstilnoj industriji, industriji obuće, proizvodnji hrane i metaloprerađivačkim pogonima. Značajna je i izdavačka djelatnost. Iako je Čakovec grad moderne arhitekture, dinamičan s visoko razvijenom industrijom i središte komunikacija, poslova, trgovine, obrazovanja unutar i između županija i država, njegova stara jezgra prekrasno je očuvana i obnovljena. Lokalni muzej Međimurja u dvorcu čuva 17,000 vrijednih predmeta. Čakovec osim toga ima knjižnicu, kazalište, bolnicu, brojne posljednjih godina izgrađene trgovačke centre i sportsko-rekreacijski centar koji se sastoji od stadiona, kupališta, streljane i sportske dvorane, koja je renovirana 2003. te je bila jedno od mjesta na kojima se u prosincu iste godine održavalo Svjetsko prvenstvo u rukometu za žene.

Naročito tijekom ljeta, Čakovec je domaćin brojnih kulturnih događaja. Tradicionalno se održava Čakovečko ljeto tijekom prvih dana kolovoza, a od 2002. u svibnju se redovito održava i godišnja izložba automobila na prostorima gradskog sportsko-rekreacijskog centra.

Čakovec je gospodarski, ekonomski, kulturni i upravni centar Međimurske županije. Privreda područja zasnovana je na tekstilnoj industriji (Čateks, Međimurska Trikotaža), industriji obuće (Jelen), proizvodnji hrane (Vajda, Čakovečki mlinovi), metaloprerađivačkim pogonima, graditeljstvu i obrništvu. Značajna je i izdavačka djelatnost tvrtke Zrinski. Iako je Čakovec većinom grad poslijeratne arhitekture, dinamičan je, ima razvijenu industriju, mjesto je trgovine, obrazovanja unutar i suradnje između županija i država. Posljednjih godina izgrađeno je nekoliko trgovačkih centara.

U središtu Čakovca smještena je tvrđava Stari grad, nekad i danas simbol grada. Vlasnici tvrđave bili su kroz dugi niz stoljeća i gospodari grada Čakovca te čitavog vlastelinstva Međimurje. Tvrđava je prvotno izgrađena u srednjem vijeku za obitelj Ernušt, a nakon toga višekratno pregrađivana za obitelj Zrinski, koji su ostavili i najznačajniji pečat za povijest i baštinu Čakovca. U doba obitelji Zrinskih je u 16. stoljeću središni dio utvrde preoblikovan u renesansnu palaču, oko koje je podignut sklop opekom građenih zidina. Zidine nisu nikad bile dovršene, a tijekom vremena su dijelom nadograđene, a dijelom porušene. Palača, zvana Novi dvor, doživjela je veliku obnovu oko 1743. za austrijsko-češku grofovsku obitelj Althan-Pignatelli, kada je poprimila današnji barokni izgled. Althanov dvorac, djelo arhitekta Antona Erharda Martinellija, smatra se jednim od najvećih i najznačajnijih baroknih spomenika u Hrvatskoj. Na zidinama je istodobno izgrađen barokni toranj, koji čini danas prepoznatljivu siluetu Čakovca. U Starom gradu danas je smješten Muzej Međimurja Čakovec.
Franjevački samostan i crkva sv. Nikole

Drugi važan povijesni spomenik Čakovca je franjevačka crkva i samostan na Franjevačkom trgu. Samostan je podignut na mjestu ranijeg drvenog samostana kojeg je osnovao Nikola Zrinski. Današnji je sagrađen postupno između 1702. i 1750. godine. Crkva sv. Nikole (1707.-1728.) u unutrašnjosti ima polikromirani barokni inventar, a izvana je krasi reprezentativno pročelje tzv. pavlinskog tipa, koje je ukrašeno kipovima svetaca. Zvonik potječe iz sredine 18. stoljeća (1753.-1757.) i također je u baroknom stilu.

Središte Čakovca čini Franjevački trg, Trg Republike te ulica koja ih spaja – Ulica kralja Tomislava. Na tom se prostoru nalazi niz kuća iz 18. i 19. stoljeća. Kasnobarokne kuće – kuća Gradiša iz 1816. godine (Kralja Tomislava 1), kuća Strahija (Kralja Tomislava 18), te još dvije građanske kuće (Kralja Tomislava 2 i 8), svoj današnji izgled dobile su krajem 19. i početkom 20. stoljeća. U to je doba podignut i čitav niz lijepih jednokatnica i prizemnica u historicističkom stilu. Njaistaknutije zgrade tog vremena su Visoka učiteljska škola (1888.), te nova vijećnica iz 1900. godine (Trg Eugena Kvaternika 2), obje djela varaždinskog graditelja Valenta Morandinija. Također se ističe zelena zgrada Prve hrvatske štedionice (1919.), koja danas služi kao sjedište gradskog poglavarstva.
Trgovački kasino

Najraskošnija od svih zgrada u središtu Čakovca je bivši Trgovački kasino, u stilu mađarske secesije, s pročeljem u kombiniranim ukrasima od opeke i žbuke. Ovo zdanje podignuo je 1903. godine arhitekt Ödön Horváth za potrebe Čakovečkog udruženja trgovaca. Zgrada je služila kao društveno okupljalište bogatog građanstva, a u njoj su se izvorno nalazile prostorije za kartanje, društvene igre, čitaonica i plesni salon. Od Drugoga svjetskog rata do danas zgrada je poznata kao sjedište sindikata.

U Svetojelenskoj ulici nalazi se i zanimljiva upravna zgrada bivšeg vlastelinstva grofa Feštetića. Radi se o historicističkoj zgradi građenoj u neoromaničkom stilu, koja je bila dijelom velikog pogona tvornice šećera. Tvornicu šećera držao je grof Feštetić u Starom gradu od 1855. do 1888. godine. Danas je ta zgrada dio čakovečke bolnice.

Od javne skulpture u Čakovcu nalazimo na Trgu Republike spomenik Nikoli Zrinskom, kvalitetan kiparski rad iz 1904. godine, koji se sastoji od postolja s bistom N. Zrinskog te stupa s orlom. U parku Starog grada nalazi se barokni kip sv. Jeronima, postavljen 1766. godine. Ovaj rad znamenitog štajerskog kipara Veita Königera, podignut je u doba obitelji Althan u 18. stoljeću, kada se vjerovalo da je Sveti Jeronim rođen u Međimurju.

U općini Šenkovec kraj Čakovca nalazi se kapela sv. Jelene, ostatak nekadašnjeg pavlinskog samostana. Prema predaji je poznati tunel čiji se ulazi vide u parku Starog grada vodio od dvorca Zrinskih do pavlinskog samostana u Šenkovcu.